Rafting na Cetini

Naš dugo planirani izlet napokon se i ostvario. Desetak mladih članova Splitskog Dijabetičkog Društva uputilo se u nedjelju u Radmanove mlinice. Tu je bilo dogovoreno okupljanje, a otuda mini busom krivudavim putovima, kroz mala životopisna mjesta razbacana kanjonom Cetine, dolazimo do zaseoka Podgrađe. Oblačimo prsluke, stavljamo kacige na glave, vesla u ruke i spremni smo. Prvi dio rijeke je miran, idealno da osjetimo kako se ponaša raft, da vježbamo i uskladimo "skiperove" naredbe.

A onda postaje zabavno, rijeka je sve brža, slapići sve veći, treba što jače veslati da vas vodeni tok ne odgura na stijene. Pravi timski rad. Lijeva veslaj nazad, desna naprijed, svi naprijed - to su bile direkive našeg "skipera" kojeg smo morali slušati, ako smo mislili bezbolno proći kroz brzac, u protivnom bi ostali na nekoj stijeni ili zaglavljeni za granu, što nije bio rijedak slučaj. Ali i to je dio 'igre'.

Prskanje drugih brodova, prskanje medusobno, pa čak i slučajnih turista koji bezbrižno stoje uz rijeku, neizostavni je dio ovog sporta. Nakon dobrih sat vremena, vrijeme je za prvu pauzu. Mirniji dio rijeke sa malom plažom kao stvoren je za kupanje u ne baš hladnoj rijeci, a voćna okrjepa je svima dobro došla.


Nastavljamo dalje i sve brže. Ljepote kanjona Cetine su neopisive, bogatstvo vegetacije, pastrve koje nam plivaju oko čamca, ptice, mali pritoci koji se ulijevaju u rijeku. Pravi odmor za oči. Dolazimo do 4 metarske stijene sa koje se već ritualno skače u vodu. Tren, dva razmišljanja i hop.. čak se i dr. Škrabić bez imalo razmišljanja odlučio na skok.

Nakon više od tri sata veslanja, već lagano razmišljamo u ručku, o tome koliko smo kalorija izgubili i kako ćemo morati smanjiti dozu inzulina. Stižemo u Radmanove mlinice, opraštamo se sa skiperima i idemo brzim korakom prema restoranu. Na meniju, osim uobičajne ponude, nude se i pastrve, jegulje, žabe pa su neki i po prvi put okusili riječne delicije.

Nakon ručka dr. Škrabić nam je održao predavanje o komplikacijama u dijabetesu, o važnosti redovitih kontrola i mjerenja HbA1c-a. Ono što nas je najviše zaintrigiralo je kratko predavanje o alternativnim mjestima za mjerenje šećera u krvi tj. o uzimanju kapilarne krvi sa unutarnjeg dijela podlaktice, koristeći posebni nastavak kojeg imaju neki aparatići. Tako "štedimo" jagodice prstiju. Uz upute dr. Škrabića svi smo za probu izmjerili šećer na taj način.

Za sam kraj, uz kavu, imali smo i mali kviz , 'Dijabetički milijunaš', u kojem smo testirali svoje znanje o zdravoj prehrani, glikemičkom indeksu, kalorijskoj vrijednosti hrane… Planirali smo i nagradu za najboljeg, ali kako se kviz vrlo brzo pretvorio u konstruktivan razgovor i uspoređivanje iskustava, nagradu smo podijelili.

Ionako smo svi bili pobjednici, svi smo se dobro zabavili i nešto novo naučili.

Kako zabave nikad dosta, u povratku smo svratili na jednu od pješčanih plaža i pokazali svoje sposobnosti igranja "picigina".

Jako nam je drago što nam se na raftingu pridružio dr. Škrabić i održao predavanje.

Davor Matić